Predanost Željka Brguljana naslijeđem usađenim vrednotama, kao i onima osobno odabranima tijekom odrastanja i sazrijevanja, materijalizirala je opus neobičan i začudan (koji iza naizgledne banalnosti krije slojevite dubine), usamljen i jedinstven (a njegova je izdvojenost zapažena i u specifičnim svjetskim okvirima, stoga i potvrđena sudjelovanjem na prestižnim, specijalističkim izložbama te markirana nagradama), ali nedvojbeno i osobite kakvoće.
višeOkupljene na jednome mjestu, dijeleći isti prostor i uvjete izlaganja, slike stvaraju zajednički skupni dojam. To su oni trenuci prije nego im – kao posjetitelji
višePrvi susret s novim krapinskim Muzejom neandertalaca jest i bit će, pretpostavljam, svima dobro pamtljiv doživljaj. Za upečatljivost dojma zaslužna je specifična arhitektonskomuzeološka koncepcija i posljedična muzeografska realizacija.
višeOpus Vjekoslava Karasa (1821–1858) – čije se djelo nalazi u samim počecima novijega hrvatskog slikarstva – još je velikim dijelom nepotpunjen. Posljedica je to povijesnih okolnosti u kojima je djelovao, točnije nemara sredine nakon političkoga sloma 1848. da sačuva radove prvoga ilirskoga slikara, čije je pojavljivanje preporodna Hrvatska s oduševljenjem pozdravila.
višeNereprezentativan motiv otkriva u slikarskom smislu ponajbolje od Bele Čikoša Sesije. Oslobođen potrebe za scenskom dekorativnošću i naglašavanjem simboličkoga sadržaja – karakteristikama koje nalazimo na najpoznatijim slikarevim djelima – Čikoš se na ovoj kompoziciji maloga formata prepušta pažljivoj opservaciji pa je i rezultat uvjerljivo realističko ostvarenje.
višeObrana raskoši akvarelnoga buketa Listajući akvarele Branka Becića – kako mapa slijedi za mapom, deseci papira prelaze u stotine – lako se uvjeriti u visoku
višeOtvorene oči i jasan pogled – neizostavno nalazimo na svim slikama Ivice Antolčića ukoliko je na njima prikazao nekoga od aktera svoga bajkovito obojenoga sjećanja
višeJedna od najpoznatijih slika u povjesnici hrvatskog sli- karstva još je uvijek višestruka nepoznanica, ikonološki, dapače, i ikonografski nerazjašnjena, a za neke je čak njezino autorstvo dvojbeno. Riječ je o slici Vjekoslava Karasa Rimljanka s mandolinom, nastaloj u godinama 1845. – 1947., ocijenjenoj kao njegov najbolji rad iz rimskog razdoblja.
višeDistancirani pogled promatrača ljudskoga života općenito, a likovnih umjetnosti u našemu slučaju posebno, u pravilu je sazdan od finoga tkanja u kojemu su isprepleteni poznavanje
višeU sklopu filozofskog tematiziranja antropologije – u nizu problemskih tumačenja koja nalazimo u djelu M. Schelera, H. Plessner, A. Gehlena – veoma važno mjesto zauzimaju promišljanja koja nastoje utvrditi čovjekova svojstva (odnosno njegove bitne elemente ustrojstva, njegove sposobnosti) što ga određuju kao specifično biće koje se razlikuje od ostalih bića.
više