Jedna od najpoznatijih slika u povjesnici hrvatskog sli- karstva još je uvijek višestruka nepoznanica, ikonološki, dapače, i ikonografski nerazjašnjena, a za neke je čak njezino autorstvo dvojbeno. Riječ je o slici Vjekoslava Karasa Rimljanka s mandolinom, nastaloj u godinama 1845. – 1947., ocijenjenoj kao njegov najbolji rad iz rimskog razdoblja.

U sklopu filozofskog tematiziranja antropologije – u nizu problemskih tumačenja koja nalazimo u djelu M. Schelera, H. Plessner, A. Gehlena – veoma važno mjesto zauzimaju promišljanja koja nastoje utvrditi čovjekova svojstva (odnosno njegove bitne elemente ustrojstva, njegove sposobnosti) što ga određuju kao specifično biće koje se razlikuje od ostalih bića.

Muzejske izložbe kompleksan su sustav prezentacije koji se može protumačiti kao specifičan predodžbeni jezik (za razliku od verbalnoga jezika). Svojstva koja posjeduje takav jezik muzejskih izložbi – a riječ je, dakako, o simboličkoj komunikaciji i naracijskoj kontekstualizaciji izložaka – čini ih različitima od drugih vizualnih, preciznijih predmetnih izlaganja koja susrečemo posvuda, od trgovačkih izloga i sajmova do raznovrsnih izlagačkih prikazivanja grupa objekata (slika, knjiga, predmeta) prikupljenih prema određenim, više ili manje proizvoljnim kriterijima.

U povodu 140. obljetnice smrti našeg prvog modernog slikara Vjeloslava Karasa Gradski muzej Karlovac organizirao je izložbu njegovih slika.